Jedno od najmracnijih europskih poglavlja je unistavanje templara. Godine 1314. je, uz fanaticno potcikivanje u blizini katedrale Notre-Dame u Parizu, nakon sedam godina tamnice i mucenja, na lomaci spaljen poslijednji veliki mestar. Bio je optuzen za bogohuljenje i sodomiju, te osuđen na smrt. Da nije opozvao iznuđeno priznanje, bio bi posteđen. Gledajuci smrti u oci, prokleo je ppu i francuskog kralja, koji su se beskrupulozno okomili na templare. Kletva se vec nekoliko mjeseci kasnije ispunila, oba su protivnika neocekivano umrla. Sto se, međutim, dogodilo, da su templari bili tako proganjani i unistavani, kad su ih nekoc toliko cijenili i kralj i papa i cijeli krscanski svijet?
Borci za Boga
Misticna tajna obavija templare od osnutka reda. Bilo je to doba krizarskih vojni, kad je 119.godine Hugo de Payens iz Champagne s nekoliko vitezova krenuo iz Francuske za Jeruzalem, kako bi tamo, vojnicki strogo organiziran, pruzeo zastitu hodocasnika na njihovu putu u Svetu zemlju. BalduinII, Jeruzalemski kralj, podupirao je to malo bratstvo, dodjeljujuci mu dio kraljevske palace na tlu drevnog Salamanova hrama. Otuda njihov naziv “templari”. red dozivljava strelovit uspon. Donacije iz svih zemalja ucinile su ga bogatim, uz to je imao i brojne privilegije, poput oslobođenja od carina i svih poreza. temelji udruzenja su ipak bili u Francuskoj. Bernhard von Clairvaux, osnivac reda cistercita, postaje velikim protektorom reda, i vitestvo se zavjetuje da ce voditi zivot prema njegovim redovnickim odredbama nevinosti, poslusnosti, siromastva i borbe protiv nevjernika.
Uspon i pad viteza templara
Godine 1139. papa InocentII izdaje bulu, u kojoj određuje da templari ne podliježu nikakvoj svjetovnoj niti crkvenoj vlasti, osim papine. Time zapocinje procvat reda: mnogi mladi plemici pristupaju bratstvu i predaju svoju imovinu redu, udovoljavajuci propisu o siromastvu. tako su templari stjecali imanja, cak i cijela podrucja. Postali su mocni i utjecajni, tako da im nijedan svjetovni vladar nije mogao stati na kraj. Posto je muslimanska vojska osvojila Jeruzalem (1187.g.) i Aku (1291.g.), templari su morali 1303.g. napustiti Svetu zemlju. Bez dotadasnjih zadaca, red je bio lisen svoga prava na opstanak i morao je potraziti novo polje djelovanja.U Juznoj je Francuskoj gotovo citav Languedoc bio pod njegovim utjecajem. taj su utjecaj omogucile njihove dobre veze s katarima, vjerskim pokretom, ciji su clanovi bili usko krvavo proganjani kao heretici. Time su templari postali omrazeni i sumnjivi, ne samo crkvenim, nego i svjetovnim vladarima. Njihovo neizmjerno bogatstvo budilo je pozudu, osobito francuskog kralja Filipa IV. Udruzivsi se sa slabim papom Klementom V zadao im je smrtonosni udarac:13 .listopada 1307.g. uhitio je sve templare i kasnije ih priveo na sud. Optuzeni su zbog heretickih tajnih ucenja i nemoralnih obicaja. Mnogi su od njih dugo muceni, sve dok nisu priznali navodna sramotna djela. Ironijom se sudbine, upravo zbog toga u pricama i legendama slavila njihova besmrtnost.
